Mokrin House - moderno, urbano mesto u ruralnom okruženju

Mokrin je naselje u opštini Kikinda, 13km udaljeno od grada Kikinde, u Vojvodini. Selo Mokrin pripada tipu planskih sela koja su počev od 18. veka osnivana od strane Austro-Ugarske na tlu Vojvodine. Za takva sela je karakteristična pravilnost saobraćajne mreže, parcelacije, organizacije objekata na parceli i tipologije objekata.

Samo imanje, iako bez posebnih istorijskih i arhitektonskih vrednosti pojedinačnih objekata, predstavlja celinu značajne ambijentalne vrednosti koja svedoči o ustrojstvu i načinu funkcionisanja jednog većeg, dobro organizovanog severnobanatskog imanja sa kraja XIX i početka XX veka.                                                                                                                                                                                                                                                                                                            

Zamisao investitora bila je - imanje otvoreno  za najrazličitije projekte iz oblasti kulture, koje sadrži prostore za prezentaciju autentičnih proizvoda, smeštajne kapacitete za goste, one koji ostaju, koji su u prolazu i one koji se vraćaju. Koncept imanja jeste da se  seosko dvorište i ambijent interpretiraju na savremen način, kako bi pojmu seoskog imanja dali potpuno novo značenje.

Objekat B”  predstavlja jedan od pet objekata imanja Terra Panonice i nalazi se na poziciji nekadašnje Stare porodične kuće (iz 1878. godine), koja zbog trošnosti nije  sačuvana.                            

Objekat B, kao deo te celine, predstavlja prostor namenjen kreativnom radu svake vrste.  Njegova namena je razlog što je on jedini, u grupi od ukupno pet objekata, u celosti (oblikom, materijalizacijom) interpretiran na savremeni način. Odnos prema baštini očuvan je kroz geometriju i ta struktura nije promenjena. Ona se, istovremeno, suprostavlja kontekstu ali se i oslanja na njega. 

 

Ulična fasada, svojom proporcijom, pozicijom i brojem otvora predstavlja  repliku stare fasade. Sa dvorišne strane ostvaruje se drugačija ideja - fasada  se velikim brojem otvora prepušta imanju. Prozori su deo atmosfere enterijera, svaki pripada određenom doživljaju samog imanja iz pozicije korisnika prostora. Šaloni na dvorišnoj fasadi svojim zatvaranjem poništavaju otvore, vraćaju punu fasadnu ravan i na taj način ističu formu same kuće.

Enterijer objekta (sa office-ima i prostorom za kreativne radionice) je zamišljen bez fiksnih podela prostora, sa mogućnošću pregrađivanja po potrebi korisnika - mesto na kom se u isto vreme potencira koncentracija i socijalizacija. Privatna zona (apartmani) je smeštena u zaseban prostor,  koji je podeljen u okviru zasebne celine.

Prozračan i fleksibilan enterijer, sa lakim beličastim  pregradama od svetlog drveta ili bez pregrada uopšte, sugeriše emancipovano okruženje orjentisano ka komunikaciji i otvorenosti.